HRVATSKI PASIJANS
UVOD U HRVATSKI PASIJANS
BLOG
Blog je skraćenica od weblog (anglizam) što u slobodnijem prijevodu označava Internet dnevnik; tj objavljivanje informacija na Internetu (web stranici) te obično sadrži periodičke članke o nekoj temi koja zaokuplja autora (blogera). Članci su poredani po vremenu nastajanja s tim da su najnoviji na vrhu stranice.
Blogovi mogu biti individualni i suradnički (više blogera). U nas još nema terminološke razlike - kao u engleskom jeziku gdje se pojam weblog češće koristi za kolektivne (timske), a blog za individualne projekte.
Prema formi blogovi mogu biti u obliku časopisa, tematski i osobni. Mogu biti povezani u skupine, tematski ili vezano uz domenu u kojoj se nalaze.
U svijetu je blog – kao disciplina i forma priopćavanja stavova – prisutan na Internetu od prvih dana stvaranja World Wide Web servisa (CERN, Švicarska 1990. g.). Na hrvatskoj Internet sceni blog se pojavio u proljeće 2004. g. kada je pokrenut prvi hrvatski blog servis Moj_ Blog.hr.
9.9.2014.
Može li se cijelo društvo naći u blokadi društvene kreativnosti - pitanje je na koje (ne)treba dati odgovor....
Postali smo zarobljenici 24-satnog nasrtanja TV, radio i novinskih vijesti, Web portala, Facebooka, Twitera - koji donose dnevne događaje, od kojih se mnogi redovito nazivaju stravični, te političke afere i „afere“, a uz sve to tu su i bombastični naslovi i fotografije (čak i video) glede trivijalnih događaja oko koje-kakvih „celebritija“.
Proizvodnja "događanja“ je vrlo uspješna – promatrano: (a) količinski i s aspekta (b) „proizvođača“ i (c) „naručitelja“; ali, ta događanja nemaju nikakve veze sa poboljšanjem kvalitete života i rada stanovnika tj. ne pridonose izlasku iz krize društvene kreativnosti, niti rješavanju razvojnih problema i pitanja preživljavanja najvećeg broja stanovnika ove zemlje. Čak, naprotiv
Umjesto trućanja i tračanja – koje je zavladalo našim javnim prostorom - potrebno je demistificirati urbane mitove koji nastaju u palanačkom ozračju od strane polupismenih osoba koje si uzimaju za pravo da javno (svojim prizemnim populističkim govorom) ruše civilizacijsku razinu hrvatskog društva. A, mediji te ispraznosti (kao svoju robu) prezentiraju u ime obrane "demokracije" ili „nacionalne samo-bitnosti“ ne shvaćajući dio svoje odgovornosti za javnu riječ i zagušenje javnog prostora trivijalnostima i prizemnostima. U konačnici - tako se pridonosi stvaranju vladajuće društvene paradigme koja gura naše društvo u pogrešnom smjeru.
Malo je glasova struke pa neobrazovani za mnoga pitanja određuju društvene okvire razmišljanja i (ne)postupanja u odnosnim sektorima; nema reformatorskih i prosvjetiteljskih nastojanja da se spriječi nastajanje i razvoj krivih: društvenih paradigmi, neistina, pogrešnih interpretacija i zabluda.
Čovjek je društveno biće, ne može biti otok u masi ljudi već je manje-više njen dio, i većina se ljudi (uključujući i znatan broj stručnjaka) pod ovim valom ispraznosti i krivih paradigmi ponaša po modelu „neću ja ispravljati krivu Drinu“.
„Hrvatski pasijans“ će ukazivati na praksu koja je suprotna našoj - i edukacijski djelovati - predstavljanjem primjera dobre prakse i elemenata građanskog društva te shvaćanja struke u građanskom društvu. Na ovaj način nudit će se prilozi za platformu društvenog ponašanja koja uvažava stručni pristup u razrješavanju ekonomskih i društvenih problema; to bi mogao biti jedan od lijekova za zemlju u tranziciji koja je k tome opterećena ratom i postratnim sindromima.